Što je fudicija i kako nastaje

Uvod

Fiducija, odnosno fiducijarni prijenos vlasništva, predstavlja pravni institut koji je u hrvatskom pravnom sustavu služio kao sredstvo osiguranja tražbina. Kroz povijest, ovaj je institut omogućavao vjerovnicima da osiguraju naplatu svojih potraživanja preuzimanjem vlasništva nad određenom imovinom dužnika. Iako je u prošlosti bio značajan mehanizam, njegov je pravni status doživio značajne promjene, osobito s donošenjem novog Ovršnog zakona.

U ovom članku detaljno ćemo istražiti što je fiducija, kako je funkcionirala u hrvatskom pravu prije izmjena zakonodavstva, razloge njezinog ukidanja te koje su alternative dostupne danas za osiguranje tražbina. Cilj je pružiti sveobuhvatan pregled ovog kompleksnog pravnog instituta, s naglaskom na aktualne zakonske odredbe i praktične implikacije.

Fiducijarni prijenos vlasništva u hrvatskom pravu (prije 2020.)

Prije izmjena Ovršnog zakona 2020. godine, fiducija je bila priznat i često korišten instrument osiguranja tražbina u Republici Hrvatskoj. Temeljila se na načelu da dužnik prenosi vlasništvo svoje stvari (pokretnine ili nekretnine) na vjerovnika, ali s uvjetom da će se vlasništvo vratiti dužniku nakon što ispuni svoju obvezu. Ovaj mehanizam pružao je vjerovniku snažno osiguranje, jer je postajao vlasnik imovine, što mu je olakšavalo naplatu u slučaju neispunjenja obveze.

Kako je fiducija funkcionirala

Fiducijarni prijenos vlasništva ostvarivao se sklapanjem sporazuma između vjerovnika (fiducijara) i dužnika (fiducijanta). Dužnik bi, radi osiguranja tražbine, prenio vlasništvo nad svojom stvari na vjerovnika. Važno je napomenuti da je, iako je vlasništvo preneseno, posjed stvari često ostajao kod dužnika, osim ako stranke nisu drugačije ugovorile. Dužnik je bio dužan koristiti stvar obzirno i snositi troškove održavanja. Vlasništvo se stjecalo upisom prijenosa u odgovarajuće javne knjige (zemljišne knjige za nekretnine, Upisnik pri Financijskoj agenciji za pokretnine) .

U slučaju da dužnik ne bi ispunio svoju obvezu po dospijeću, vjerovnik je bio ovlašten unovčiti stvar koja mu je prenesena u fiducijarno vlasništvo kako bi namirio svoju tražbinu iz dobivene kupovnine. Alternativno, vjerovnik je mogao zadržati stvar u svom bezuvjetnom vlasništvu. Namirenje se provodilo izvansudski, preko javnog bilježnika, primjenom pravila Ovršnog zakona o ovrsi .

Vrste fiducije

Iako se u praksi najčešće spominje fiducijarni prijenos vlasništva radi osiguranja tražbine, postojale su i druge varijacije. Fiducija se mogla sklopiti na pokretnim i nepokretnim stvarima, kao i na subjektivnim imovinskim pravima dužnika. Najčešće se primjenjivala na nekretninama, gdje se upisivala u zemljišne knjige, te na pokretninama, koje su se upisivale u Upisnik pri Financijskoj agenciji .

Zakonski okvir

Fiducijarni prijenos vlasništva bio je reguliran odredbama Zakona o obveznim odnosima , Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima [4] te Ovršnog zakona (NN 112/2012) [5]. Ovi zakoni su definirali uvjete za sklapanje fiducijarnog sporazuma, prava i obveze fiducijara i fiducijanta, te postupak namirenja u slučaju neispunjenja obveze.

Prednosti i rizici fiducije

Za vjerovnika, fiducija je predstavljala snažan instrument osiguranja s visokim stupnjem sigurnosti, jer je stjecanjem vlasništva nad imovinom imao jači položaj u odnosu na druge oblike osiguranja, poput hipoteke. Postupak namirenja bio je brži i jednostavniji. Međutim, za dužnika je fiducija nosila veći rizik, jer je gubio vlasništvo nad imovinom, iako je često zadržavao posjed. Rizik slučajnog oštećenja ili propasti stvari snosio je fiducijant .

Ukidanje fiducije i novi Ovršni zakon (od 2020.)

S novim Ovršnim zakonom, koji je stupio na snagu 1. siječnja 2020. godine, fiducijarni prijenos vlasništva kao instrument osiguranja tražbine je ukinut. Ova značajna promjena imala je za cilj zaštitu dužnika i usklađivanje hrvatskog zakonodavstva s europskim standardima .

Razlozi za ukidanje

Glavni razlog za ukidanje fiducije bila je njezina nepovoljna pozicija za dužnike, koji su se nalazili u znatno rizičnijem položaju u usporedbi s drugim oblicima osiguranja. Fiducijarni vjerovnik je stjecao vlasništvo nad imovinom, što mu je davalo preveliku moć i često dovodilo do situacija u kojima su dužnici gubili svoju imovinu bez adekvatne zaštite. Novi Ovršni zakon nastoji uravnotežiti prava vjerovnika i dužnika, uvodeći stroža pravila i procedure za ovrhe .

Alternative fiduciji

Nakon ukidanja fiducije, glavni instrumenti osiguranja tražbina ostaju hipoteka (za nekretnine) i založno pravo (za pokretnine). Ovi instituti pružaju vjerovnicima sigurnost naplate, ali istovremeno nude veću zaštitu dužnicima kroz jasnije definirane procedure i mogućnosti osporavanja. Također, novi Ovršni zakon uvodi i druge mehanizme za zaštitu dužnika, poput informiranja o pokrenutom ovršnom postupku i mogućnosti osporavanja duga prije blokade .

Praktični primjeri i savjeti

Iako je fiducija ukinuta kao instrument osiguranja tražbine, važno je razumjeti kako je funkcionirala i zašto je bila kontroverzna. Također, korisno je znati koje su alternative dostupne danas.

Primjer fiducijarnog prijenosa vlasništva (prije 2020.)

Pretpostavimo da je poduzeće A trebalo kredit od banke B. Kao osiguranje povrata kredita, poduzeće A je banci B fiducijarno prenijelo vlasništvo nad svojom poslovnom nekretninom. To je značilo da je banka B postala vlasnik nekretnine, ali je poduzeće A nastavilo koristiti nekretninu za svoje poslovanje. Ako poduzeće A ne bi vratilo kredit, banka B bi mogla prodati nekretninu i namiriti se iz kupovnine, ili je zadržati u svom vlasništvu.

Savjeti za osiguranje tražbina danas (2025./2026.)

• Hipoteka: Za osiguranje novčanih tražbina na nekretninama, hipoteka je i dalje najčešći i najsigurniji instrument. Upisuje se u zemljišne knjige i daje vjerovniku pravo namirenja iz vrijednosti nekretnine u slučaju neispunjenja obveze.
• Založno pravo: Za pokretnine, založno pravo omogućuje vjerovniku da se namiri iz vrijednosti založene stvari. Može biti ručno (kada vjerovnik drži stvar u posjedu) ili upisano u javne registre.
• Jamstvo: Treća osoba (jamac) obvezuje se vjerovniku da će ispuniti obvezu dužnika ako to dužnik ne učini.
• Bankarska garancija: Banka se obvezuje vjerovniku da će mu isplatiti određeni iznos ako dužnik ne ispuni svoju obvezu.

Zaključak

Fiducijarni prijenos vlasništva bio je važan, ali i kontroverzan instrument osiguranja tražbina u hrvatskom pravu. Iako je vjerovnicima pružao visok stupanj sigurnosti, za dužnike je nosio značajne rizike. S novim Ovršnim zakonom iz 2020. godine, fiducija je ukinuta, čime je hrvatsko zakonodavstvo usklađeno s modernijim pristupima zaštiti dužnika i vjerovnika.

Danas se za osiguranje tražbina koriste drugi instituti poput hipoteke, založnog prava, jamstva i bankarskih garancija, koji nude uravnoteženiju zaštitu prava svih uključenih strana. Razumijevanje povijesnog konteksta fiducije i njezine evolucije ključno je za shvaćanje aktualnog stanja u hrvatskom obveznom i stvarnom pravu.

Izvori

• Odvjetnik Tomislav Strniščak - Što je fiducija i kako nastaje? (https://www.odvjetnik-strniscak.hr/strucni-clanci/sto-je-fiducija-i-kako-nastaje/)
• Večernji.hr - Novi Ovršni zakon - ne štiti vječno blokirane i nije odredio zaštićeni dio (https://www.vecernji.hr/vijesti/zakon-ne-stiti-vjecno-blokirane-i-nije-odredio-zasticeni-dio-1296447)
• Zakon.hr - Zakon o obveznim odnosima (https://www.zakon.hr/z/75/zakon-o-obveznim-odnosima)
• [4] Zakon.hr - Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (https://www.zakon.hr/z/241/zakon-o-vlasnistvu-i-drugim-stvarnim-pravima)
• [5] Zakon.hr - Ovršni zakon (https://www.zakon.hr/z/74/ovrsni-zakon)